Ispis
PDF

alt

PILOT PROJEKT - IDEMO U VRTIĆ

Projekt „Rano uključivanje romske djece u edukacijski sustav - pilot projekt „Idemo u
vrtić“ provodi se u sklopu programa pretpristupne pomoći IPA unutar komponente IV
Razvoj ljudskih potencijala. Implementira se u sklopu grant sheme Ranije uključivanje
skupina u nepovoljnom položaju u redoviti obrazovni sustav. Romska populacija je
slabo uključena u predškolsko obrazovanje, a u većini slučajeva ne završavaju ni
osnovnoškolsko obrazovanje. Bolji učinak u obrazovanju Roma postigao bi se ukoliko
se uključe u predškolske programe već u dobi od 5 godina.
Osim glavnog korisnika, Dječjeg vrtića Čakovec na projektu kao partneri sudjeluju
još dvije partnerske organizacije; Udruga odgojitelja „Krijesnice“
te Razvojna agencija grada Čakovca, Čakra d.o.o.
Provedba je započela 22.08.2014., a predviđeno trajanje projekta iznosi 18 mjeseci te
su kroz period provedbe projekta predviđene razne aktivnosti koje
pridonose ciljevima projekta.
Vrtić „Pirgo“područni je odjel Dječjeg vrtića Čakovec i nalazi se u sklopu obiteljskog
centra u romskom naselju u Kuršancu. U objektu su smještene 4 odgojne skupine –
2 za djecu u godini pred polazak u školu i 2 skupine djece u petoj godini života koje
su uključene preko projekta:
Rano uključivanje romske djece u edukacijski sustav – pilot projekt „Idemo u vrtić!“
Djeluju pod nazivom „Lavići“ i „Tigrići“ i svaka broji 20- tak djece.

"WHAT'S EUROPE?"

alt

Programi za cjeloživotno učenje EU, Potprogram Comenius

Raznolikost ne treba tražiti na drugom kraju svijeta, ona nas okružuje. U suvremenom globalnom društvu, odgoj za  multikulturalizam je temeljni zadatak koji treba prihvatiti svaki odgojitelj u svakoj ustanovi ranog i predškoskog odgoja i obrazovanja. Srećom, kulturne izolacije postaju prošlost. Već  Sokrat je  izjavio: "Mi smo svi građani svijeta".

Kroz promicanje odgojnih vrijednosti  multikulturalizma već u dječjim vrtićima, otvaraju se  vrata međusobnog razumijevanja, pozitivno stanje bića i života u miru. Kad djeca shvate da su pripadnici pojedinih skupina jednako važni kao i drugi, neke od predrasuda, koje možda postoje, automatski će nestati.

Edukacijske politike Hrvatske i europskih zemalja uključuju novo odgojno obrazovno područje – odgoj za razvoj,  koji uključuje koncepciju poznavanja drugih i poštovanje različitosti (Miljević Riđički et all., 2001). Upravo temeljeno na uvažavanju drugih, različitih kultura osmišljen je projekt „WE!“. Premda skraćenica od termina „We are Europe“, naslov  i u tom skraćenom obliku, odražava koncept projekta – mi kao zajednica različitih kultura, mi unutar Europe, mi kao pripadnici svojih naroda.

Projakt je potaknut od strane obrazovnih stručnjaka Češke Republike sa svrhom  pomoći odgojiteljima ranog i predškolskog odgoja prilikom uključivanja djece različitih kultura u njihove odgojne ustanove.  Odgojitelji su izrazili zabrinutost vlastitim kompetencijama kod dolaska djece iz različitih država. Isti problemi javili su se i kod odgojitelja u skandinavskim zemljama. Problemi koje su  odgojitelji navodili bili su:

  • dječje nepoznavanje jezika
  • odgojiteljevo nepoznavanje jezika djece koja su uključuju
  • odgojiteljevo nepoznavanje kulture djeteta
  • odgojiteljevo nepoznavanje kulture okruženja iz kojeg dijete dolazi
  • odgojiteljevo nepoznavanje aktivnosti poput igara, pjesama, priča bliskih djetetu

 Ideju su na Europskoj konferenciji OMEPa u Nicosiji, na Cipru 2011. godine podržale Norveška, Slovačka, Grčka, Poljska, Rusija i Hrvatska. Na zajedničkom sastanku dogovorene su smjernice za daljnje aktivnosti. Prvobitna zamisao o stvaranju svojevrsne baze dječje kulture koja  bi bila dostupna za korištenje odgojno obrazovnim stručnjacima, prerasla je u zajednički projekt.

Cilj projekta je upoznavanje djece predškolske dobi s drugim kulturama i narodima.

Projekt nije samo usmjeren na integracijski orijentirano multikulturalno obrazovanje i upoznavanje s etničkim skupinama, koje djeca mogu susresti u njihovu susjedstvu, već bi trebao osigurati odgojiteljima aktivnosti i programe upoznavanja djece s drugim kulturama i narodima u različitim regijama Europe.

Uz ovaj primarni cilj, projekt utječe i na općenite ciljeve

-          upotreba ekspresivnih tehnika uz tematski poticaj

-          poticanje razvoja kreativnosti u različitim područjima razvoja (motoričko, kognitivno, socijalno, emocionalno)

-          razvoj socijalnih vještina, poticanje prosocijalnog ponašanja i empatije

-          razvijanje svijesti o tradicijskoj kulturi vlastitog naroda

-          poticanje suradničkog ponašanja.

Hrvatsku u projektu predstavlja područni odjel Cipelica Dječjeg vrtića Čakovec. U projektu sudjeluju četiri odgojne skupine (stotinjak djece), u dobi djece od 3 do 7 godina.  Projekt je započet početkom pedagoške godine 2011./2012. provođenjem prve od dvije planirane faze projekta. U prvoj fazi djeca predstavljaju vlastitu kulturu, kulturu zajednice u kojoj odrastaju kroz teme:

  • Ljudi i slike
  • Moda i životni stil
  • Priče i mitovi
  • Pjesme i plesovi
  • Recepti i kultura prehrane
  • Igre
  • Umjetnost

U drugoj fazi projekta djeca će se kroz iste teme upoznavati s kulturom drugih nacija – u početku nacijama s kojima se susreću u vrtiću (Rusi, Ukrajinci, Albanci), a zatim i ostalih europskih nacija.

KAKO „CIPELIĆI“ PREDSTAVLJAJU HRVATSKU?

Projekt se počeo razvijati na inicijativu odgojitelja, pri čemu su djeca bila potaknuta na “oluju ideja“ što nam je uvelike pomoglo u pripremi projekta i izradi plana istraživanja. Djeca su u početku svoj interes usmjerila na pitanje nacionalnosti. Razgovarajući odgajatelji s djecom, i djeca međusobno dokumentirali smo neke zanimljive dječje komentare: Hrvatska zastava je crvena bijela i plava. Na sebi ima crvene i bijele točkice i pikače. Na pikačima su crna kuna, koza, tri lava-jen spi, dva su budni. Jen je tužni, jen je sretni. Na pikačima je još mjesec, zvijezda i crte. Pikača ima pet. (V.B.)

Dalje smo krenuli u istraživanje i prikupljanje materijala o Hrvatskoj, gradova, mora, otoka i otočića, rijeka. Motivirani time krenuli smo u izradu vlastite karte Hrvatske na kojoj su djeca označavala mjesta koja su im poznata, gradove koje su posijetili, mjesta u kojima im žive bake i djedovi. Dječak J.B. putovao je u Rim avionom, što nam je bio poticaj da istražujemo kako se sve može doći u Hrvatsku: avionom, brodom, autobusom, kamionom, vlakom. Izlet u Zagreb ostavio je na djecu veliki utisak što su djeca izrazila likovnim stvaralaštvom i komentarima pa V.V svoj crtež popraćuje riječima: U Zagrebu sam videl uspijnjaču i konja koji je napravljen od željeza. J.B. iznosi svoj utisak: U Zagrebu ima tramvaja. Tramvaj je na žicu i spojen je na nju. I onak je na prugi. Na žici je zato da ima struju.

Osim glavnog grada, djeca su predstavljala i svoj grad Čakovec. Tako u njemu postoji dvorac, park, banke, pošta, dučani, bolnice, ljekarne. Uz naš je stari grad vezana legenda o zmaju koja se prenosi usmenom predajom pa nam je tako četverogodišnja djevojčica L.H ispričala: To je zmaj. On živi ispod dvorca u kojem su nekad živjeli vitezovi. Otišel je živjeti ispod dvorca jer mu se jako sviđal. Djevojčica D.S posjetila je dvorac pa nam je ispirčala što se sve nalazi u njemu: Tamo je muzej. Tamo su ljudi-lutke koji su nekad živjeli. To su lukte ali se pokazuju da vidimo kak su ljudi nekad živjeli. U tom dvorcu ima jako puno prostorija i vitezova koji su čuvali taj dvorac zato da nebi neki protivnici napali taj dvorac. Tam di su velike one rupe, dve,  tam je nekad bila voda. Sad je više nema jer se valjda nekak osušila. Zmaj je jako jako dugački, do kraja grada. Ona jedna rupa, tam di je nekad davno bila voda, mu je jedno krilo, a onda druga rupa drugo krilo. Glava mu je ispod parka, a rep ispod kraja grada.

 

Nadalje smo krenuli u istraživanje kulturne baštine našeg kraja. Djeca su kroz mnoge, priče, mitove, legende i usmenu predaju razmjenjivala iskustva o obilježvanju pojedinih svetkovina. Tako smo u skladu s narodnim običajima i tradicijom, u suradnji odgojitelja i roditelja cijelog vrtića na poseban način obilježili jesensku svečanost, „Valentinovo“ i „Fašnik“. Ples i pjesma je oduvijek sastavni dio proslave blagdana. Djeca u predškolskom razdoblju nesvjesno imaju vrlo važnu ulogu u očuvanju tradicijske kulutre, jer je veliki dio običaja napuštenih u odrasloj dobi, nastavio živjeti u dječjoj igri. Neke tradicijske igre djeca igraju svakodnevno npr. Vjetar, Trči maca, Pošto kume lonac, Vuk i ovce, Igraj kolo u dvadeset i dva, Tu za len, tu za len.

Djeca su s posebnom radošću doživljavala blagdane i igrala tradicijske igre od kojih su neki bili posebno dragi, potičući maštu i stvaralaštvo. Kako se mnoge igre, pjesmice, brojalice i šale prenose s koljena na koljeno, tako se prenosi i specifičan govor pojedinog kraja – dijalekt. Djeca su uz pomoć roditelja i starijih ljudi u svojoj sredini donosili u vrtić zastarijelice te im pronalazili značenje, stvarajući na taj način škrinjicu starih riječi.

To nas je dovelo do istraživanja starih recepata i stare kuhinje. Djeca su spremala zimnicu, pekla zlevenku, klipiće, ftičeke, kruščiće, slagala kompot a sve to kroz iskustveno učenje.

Adrijana Višnjić Jevtić, odgojitelj mentor

Matea Galinec, odgojitelj